Donosimo odgovore na vaša najčešće postavljena pitanja za vrijeme čitanja knjige Ponovljeni zakon. Na pitanja odgovara Ervin Budiselić, mag.theol., predavač na Biblijskom institutu, partneru projekta Biblija365.
1) Čitajući Ponovljeni Zakon, čini se da ima puno dobrih propisa. A također ima i nekih za koje znamo da nisu dobri u današnje vrijeme – npr. da muž može istjerati ženu ako mu se ne svidi. Zanima me koji je kriterij i treba li se i u kojoj mjeri držati propisa koji su dani Izraelcima?
Pitanje odnosa između Zakona nekad i nas kršćana danas vrlo je složeno. Primjer različitosti shvaćanja ovog pitanja možete naći u knjizi Five Views on Law and Gospel. Ukratko, sažimam nekoliko gledišta (ima ih naravno još) na odnos kršćana prema Zakonu.
Prvo gledište ćemo nazvati „nema Zakona“. Prema ovome, kršćani danas nisu pod nikakvim zakonom, već pod milošću, te postoji dihotomija između zakona i milosti – ako si pod milošću, ne možeš biti pod nikakvim zakonom tj. zapovijedima.
Drugo gledište „Stari zakon uz izmjene“ naučava da mi i danas živimo pod Mojsijevim zakonom, ali uz neke izmjene: a) nema više prokletstva Zakona; b) ukinute su žrtve; c) Zakon se dijeli na moralni, civilni i ceremonijalni, a mi se danas nalazimo pod moralnim zakonom koji uključuje 10 zapovijedi.
Treće gledište zove se „Novi zakon“ i prema njemu Kršćani nisu pod Mojsijevim zakonom, već pod novim Kristovim zakonom. Kristov zakon je Kristovo učenje. Temelj za preklapanje između Mojsijevog i Kristovog zakona je činjenica da oboje počivaju na istom temelju: Matej 22,40 gdje se govori o dvije najvažnije zapovijedi (ljubi Boga i bližnjeg). To preklapanje znači da u „novom Kristovom zakonu“ 9 od 10 zapovijedi vrijede za kršćane danas – osim subote. Međutim, neki smatraju da subota vrijedi i za nas danas, a neki će pak reći da je subota u biti nedjelja tj. da trebamo držati nedjelju kao subotu.
Kao što vidite, jednostavnog odgovora na vaše pitanje nema. No na ovu temu ključno je shvatiti da je Zakon dan u kontekstu Sinajskog saveza – dakle, Jahve je sklopio Savez s Izraelom u pustinji na temelju obećanja da će Izrael držati Zakon. Dakle, Zakon osigurava opstanak i trajanje tog Saveza. No kako znamo da Izraelci nisu držali Zakon, Jahve obećava da će jednoga dana s njima sklopiti novi Savez koji će uključivati primanje Duha ne bi li Izraelci vršili sav Zakon (Jeremija 31,31-33; Ezekiel 36,25-28). Na tom tragu apostol Pavao u Rimljanima 2,13 kaže da će Bog priznati pravednima one koji vrše Zakon, da bi u 8. pogl. otkrio kako se u onima koji su primili Duha ispunjava sva pravednost koju Zakon nalaže.
Zaključno: kršćani se ne nalaze pod Zakonom u smislu da je on jamac našeg Saveza (odnosa) s Bogom (kao što je to bio slučaj s Izraelcima). Naš je jamac Isus i mi imamo Novi savez. No, pravednost koja se nalazi u Zakonu nije nestala. Ona se ispunjava u onima koji žive po Duhu. To pak znači da će kršćanska „sloboda“ i „duhovnost“ nikada neće prijeći Božje standarde pravednosti koje nalazimo u Zakonu.
2) Bok, imam jedno pitanje u vezi odjeljka koji ću vam kopirati. “Nemojte jesti životinje koje same uginu. Njih možete dati strancima koji žive u vašim gradovima ili prodati strancima u prolazu. Oni ih smiju jesti. Ali vi ste narod koji je svet svom BOGU.” Zasto se kroz Stari Zavjet nalaze ovakve razlike? Narod izabran po Bogu i “stranci”. Znam da je i sam Stari Zavjet pisan za ono doba i okolnosti, ali bih bila zahvalna na odgovoru. Lijep pozdrav
Odgovor na ovo pitanje zahtijeva razumijevanje dviju stvari. Prvo, moramo razumjeti zašto je Bog zahtijevao da Židovi budu odvojeni (poseban) narod. Svrha njihovog odvajanja započinje s Abrahamom u Postanku 12,1-3 gdje čitamo da je Izraelski narod izabran da donese blagoslov „svim narodima“ – isti izraz koristi Isus u Mateju 28,19. No da bi to bilo moguće, Izrael mogao posredovati spoznaju i otkrivenje Boga drugim narodima, on sam trebao je biti zaštićen i očišćen od svih demonskih utjecaja i nečistoća da bi bio u stanju ispuniti tu zadaću. To je razlog zašto su Židovi trebali uništiti sve narode u Kanaanskoj zemlji i zašto je trebala postojati jasna granica između Židova i ostalih u pogledu obrezanja, košer prehrane i subote. Dobra knjiga na tu temu na hrvatskom jeziku vam je Spasenje dolazi od Židova autora Roya H. Schoemana.
Drugo, zakoni o „čistome i nečistome“ povezani su sa „područjem smrti“ ili gubitkom života. U ovome slučaju, dodir mrtve životinje jest dodir s „područjem smrti“. Ovakva vrsta nečistoće ne predstavlja grijeh. Dodirnuti mrtvu životinju ne znači da je osoba sagriješila, no ako bi kao takav došao u tabor gdje je Bog prisutan, ili još gore u hram, takva osoba bi sagriješila.
Zakoni o čistome i nečistome su bili dani zato da Izraelce neprestano podsjećaju na činjenicu da je smrt rezultat grijeha, i da onaj tko dođe u dodir s područjem smrti, postaje odvojen od Boga. Zato su takvi ljudi ili trebali biti uklonjeni iz Božje prisutnosti za neko vrijeme. Ove istine se reflektiraju i u Novome zavjetu gdje postoji načelo crkvene discipline tj. uklanjanje grešnika iz zajednice vjernika (usp. 1 Kor 5). Jednako tako, Isus je trpio „izvan tabora“ ne bi li nas posvetio svojom žrtvom (Hebrejima 13,12).
Zaključno: Židovi su morali biti „odvojeni“ od ostalih naroda da bi bili u stanju posredovati Božje otkrivenje tim istim narodima.
3) 30,6 6 Tvoj BOG promijenit će tvoje srce i srce tvojih potomaka da bi volio svog BOGA, svim svojim srcem i svom svojom dušom, i poživio. Je li ovo obećanje ispunjeno isključivo u NZ kao što negdje piše ili je Bog to napravio već u SZ? Ako je u SZ gdje i kako ovo možemo vidjeti (gdje u Bibliji to piše), a ako nije, zašto im je to Bog rekao? Hvala!
Molim vidjeti odgovor na prvo pitanje. Promjena srca koju Bog najavljuje u Pnz 30,6, dodatno se potvrđuje u Jeremiji 31 i Ezekielu 36, i zanimljivo je da se ta promjena povezuje s primanjem Duha te da je svrha primanja Duha omogućavanje vršenja i življenja svih njegovih zapovijedi.
Dakle, ono što je Bog najavio u Starome zavjetu ispunjeno je tek u Novom zavjetu, a razlog zašto im Bog to najavljuje jest taj da unaprijed navijesti ono što će se desiti. I kada se to desi, tada je moguće vratiti se u Pisma i vidjeti da se ona ispunjavaju u mesiji Isusu. To je ujedno bio i način evangelizacije prve Crkve koja se jedno vrijeme sastojala isključivo od Židova gdje bi se na Isusovu primjeru pokazivalo kako je on ispunio Pisma.
Ervin Budiselić, mag.theol.
