Martin Luther (1483 – 1546), otac protestantizma, bio je iskreni redovnik, duhovno preporođeni svećenik i odgovorni profesor Svetoga pisma kada je 31. listopada 1517. godine sa svojih čuvenih 95 teza u njemačkom gradu Wittenbergu javno istupio protiv sramotne crkvene trgovine oprostima (prodaje indulgencija) te tako pokrenuo duhovnu revoluciju koja je, protivno njegovim izvornim nakanama, podijelila zapadno kršćanstvo.
Luther je nakon dužih nutarnjih borbi u potrazi za milostivim Bogom, a uz pomoć biblijskog proučavanja, otkrio da se spasenje ne može kupiti niti zaraditi pokorom i dobrim djelima jer je ono dar Božji po Isusu Kristu koji ga je pribavio svojom pomirbenom smrću na križu.
Ključno Lutherovo otkriće koje je postalo temeljem reformacije jest da je “Evanđelje sila Božja za spasenje svakome koji vjeruje . . . kao što stoji pisano: ‘Pravednik će živjeti od vjere’” (Rim 1,16-17). Spasenje je dakle Božji dar koji primamo samo po milosti (sola gratia) jer smo opravdani samo vjerom (sola fide).
Luther je htio autentično, na evanđelju utemeljeno kršćanstvo, čiji je najviši i jedini autoritet Sveto pismo (sola scriptura). Priznaju mu se kapitalne zasluge na području biblijskog prevodilaštva, teološkog spisateljstva i kulturnog preporoda njemačkog naroda i Europe. Njegov reformacijski poziv na svetopisamsku obnovu Crkve imao je i druge mnogo šire i dublje dimenzije i odrednice za napredak čovječanstva.
