Objavljujemo odgovore na postavljena pitanja iz Evanđelja po Mateju na koja odgovara dr.sc. Greg Thelman, prodekan na VETU).
Pitanje br. 1:
37 Tko voli oca ili majku više nego mene, nije dostojan da me slijedi. Tko voli svoga sina ili kćer više nego mene, nije dostojan da me slijedi. 38 Tko ne uzme svoj križ i ne ide za mnom, nije me dostojan. 39 Tko voli svoj život više nego mene, izgubit će ga. Ali onaj tko izgubi svoj život zbog mene, sačuvat će ga.«
Nisu li ove Isusove riječi pregrube? Pa nije li i Božja zapovijed da ljubimo bližnje i sve učinimo za njih?! Što znače ove riječi?
Mi trebamo voljeti Boga i svog bližnjega (Matej 22:34-40). Te dvoje zapovijedi, kaže Isus, idu zajedno i sažetak su cijelog Pisma. No ljubav do Boga, te ljubav do Isusa, Sina Božjega, mora biti na prvom mjestu. Ako drugu osobu volimo više od Gospodina, onda ta osoba postaje naš bog, a to je idolopoklonstvo. Nadalje, ako drugu osobu stavimo ispred Gospodina u našem životu, mi u stvarnosti ne možemo doista voljeti tu osobu jer smo, iz središnjeg mjesta u tom odnosu, isključili Boga, koji je izvor ljubavi i darovatelj života.
Važno je u ovom odlomku zapaziti Isusovu zapovijed da nosimo svoj križ. Ova je zapovijed isto tako odraz zapovijedi ljubavi jer nas Isus poziva da slijedimo njegov primjer samopožrtvovne ljubavi za druge. A opet, takva je ljubav moguća samo ako je Gospodin prvi u našim srcima. Mi nosimo svoj križ samo dok slijedimo Isusa.
Pitanje br.2:
16,28 Istinu vam kažem: neki od ovih ovdje neće okusiti smrt dok ne vide Sina Čovječjeg kako dolazi sa svojim kraljevstvom.«
Može li objašnjenje? Tko od njih nije okusio smrti?
Ovaj se redak (16:28) najbolje može objasniti okolnim kontekstom. U prethodnim recima (16:24-26), Isus, na zaprepaštenje svojih učenika, najavljuje kako mora ići u Jeruzalem, trpjeti, umrijeti, te uskrsnuti. To ih je šokiralo jer im je upravo potvrdio da je on Mesija (16:16-17), pa su zato očekivali da će on netom suditi zlima i u Izrael uvesti Božje slavno kraljevstvo. Njegovu objavu da je on Mesija, ali da će morati trpjeti i umrijeti, učenici nisu mogli razumjeti. To je bilo sasvim drugačije od onoga što su očekivali (vidi 16:22-23).
Zatim Isus govori svojim učenicima da oni koji ga žele slijediti moraju isto tako uzeti svoj križ, to jest, moraju, poput njega, biti spremni dati svoje živote (16:24). To je ponovno za njih nova paradigma jer su bili uvjereni da će vidjeti dolazak Isusovog mesijanskog kraljevstava prije svoje smrti. Ali Isus obećaje da će oni koji daju svoj život, dobiti pravi vječni život, a oni koji žele da “sav svijet steknu” ovdje i sada, na kraju će izgubiti istinski i trajni život. Ovu izjavu Isus temelji na svom proroštvu da će Sin čovječji doći u slavi svoga Oca s anđelima i suditi (16:27). Isus, dakle, kaže da će usprkos sadašnjem njegovom trpljenju i njegovih učenika za pravednost, doći dan kada će se njegovo kraljevstvo očitovati u punini, kada će on doći i suditi po pravdi u slavi Božjeg kraljevstva, nakon njegove smrti i uskrsnuća.
Njegova tvrdnja kako neki neće iskusiti smrt prije nego što vide kraljevstvo govori stoga o iznimci u njegovoj općoj izjavi, nekoj vrsti pogleda na kraj, koju daje odabranoj grupi svojih slušatelja. Tko su oni i kada se dogodio taj pogled unaprijed, opisano je odmah u sljedećim recima (17:1-9).
Tamo su Petar, Jakov I Ivan svjedoci vizije Isusove preobrazbe u njegovu nebesku, eshatološku (na svršetku svijeta) slavu i njegovog razgovora s Mojsijem i Ilijom. Tako su ova trojica dobila predukus dolaska Isusovog kraljevstvu u njegovoj nebeskoj slavi prije nego što su iskusila smrt.
Moguće je, isto tako, da se izjava u 16:28 odnosi na susrete uskrslog Isusa s učenicima. U svakom slučaju, preobraženi Isus nagovještava uskrslog Isusa.
Pitanje br. 3:
Jel možete ukratko odgovoriti koje je značenje usporedbe o deset djevojaka?
To je usporedba o kraljevstvu Božjem koja se bavi eshatologijom, to jest, budućim dolaskom Boga i/ili Isusa predstavljenog kao ženika. Dobro je podsjetiti se da se usporedbe koriste kako bi naglasile središnju točku učenja koristeći se pričom koja je vjerojatno izmišljena, ali se temelji na događajima iz stvarnog života s kojima se slušatelji lako mogu poistovjetiti. Zato nije potrebno i obično nije točno tražiti simbolično značenje za svaki dio usporedbe. Međutim, osnova usporedbe izgleda jasna: djevice koje čekaju ženika predstavljaju čekanje dolaska Božjeg kraljevstva u osobi Mesije. Središnja točka pouke se jasno vidi u 13. retku: Slušatelje i čitatelje se upozorava da budu spremni jer se ne zna čas njegova dolaska. Oni koji nisu spremni, bit će ostavljeni, a oni koji su spremni pridružit će se velikom slavlju koje dolazi.
Pitanje br. 4:
24,34 Istinu vam kažem: sve će se to dogoditi još za života ovoga naraštaja. 35 Nebo i zemlja će proći, ali moje riječi neće proći.
Ovo je skroz nerazumljivo!? na koji se naraštaj misli?
Ovo je doista teška izjava u teško razumljivom poglavlju. Ne čudi, stoga, da ju se različito tumačilo. “Naraštajem” se smatrao naraštaj koji je živio u Isusovo vrijeme (njegovi slušatelji), naraštaj u dalekoj budućnosti (na svršetku svijeta), potom židovski “narod” (jer na grčkom je to isto značenje), ili ljudska rasa itd. Najvjerojatnije značenje je ono koje Isus jasno ima na umu u drugim primjerima u Mateju a koji se odnose na “ovaj naraštaj” (11:16, 12:39-41, 12:45, 16:4, 17:17, 23:36), to jest naraštaj Isusovih suvremenika. Ali to predstavlja poteškoću jer “sve ovo” izgleda kao da se odnosi na dogadjaje kraja.
No kako bismo razumjeli ovaj odlomak, moramo obratiti pažnju na uporabu apokaliptičkih slika, “obrasce” proročkih ispunjenje u Pismu, posebnu uporabu riječi “parousia” te izjavu i pitanja koja su potakla Isusov dugo govor u 24. poglavlju. Na početku poglavlja Isus učenicima prorokuje da će hram biti razvaljen (24:2). Mi znamo da se to dogodilo oko 40 godina kasnije (70. poslije Krista), kada su Rimljani ušli u Jeruzalem i hram i uništili ga. U razgovoru s Isusom, učenici su Isusu postavili dva odredjena pitanja (24:3): 1. Kada će se “sve ovo” dogoditi (tj. razaranje hrama); i 2. Što će bit “znaci” njegova dolasla (parousia) i svršetka svijeta?
Isusov odgovor slijedi redoslijed ova dva pitanja. Reci 4 do 35 odgovaraju na pitanje “kada će to biti”, to jest, razaranje hrama o kojem Isus govori, iako se u tom dijelu osvrće i na ono što će se dogoditi između toga vremena i svršetka (24:14). Zato Isus govori o “svemu tome” u 35. retku. Sve to ima određene znake (na primjer 24:15), ali isto je tako ograničeno na određeno mjesto (24:16, 20). Nadalje Isus prorokuje da “ovaj naraštaj” neće uminuti dok se “sve to” ne dogodi. On govori o onome o čemu je govorio u recima 4-35, koji se, koristeći se apokaliptičnim slikama, odnose na dramatično i potpuno katastrofalno razaranje drugog hrama (iako reci 29-31 mogu obuhvaćati i vrijeme nakon razaranja hrama (“nakon nevolja onih dana” sve do svršetka).
Zapažamo da se reci 36-51 odnose na “svršetak svijeta”, drugo pitanje učenika. Ovaj dio nije obilježen znakovima, već nedostatkom znanja o danu ili satu, čak i od strane anđela pa i Sina. Zato svatko uvijek treba biti spreman. Nadalje, sud koji dolazi povezuje se s onim koji se zbio za vrijeme potopa – bit će širom svijeta i bit će iznenađenje mnogima, kao u Noino vrijeme. Najvažnije, riječ “parousia” na grčkom, koja se prevodi kao Isusov dolazak ili prisutnost, javlja se samo u uvodnom pitanju u 24:2, te 24:27 I 39. U 24:27 to jednostavno znači da se parousia neće dogoditi za prorokovanog razaranja, pa učenici tada ne trebaju očekivati Isusa. Točnije, dogodit će se na kraju i bit će svima potpuno vidljivo, kao u 24:37 I 39. “Dolazak” Sina koji se drugdje spominje, prijevod je druge grčke riječi, ne parousia.
Važno je, isto tako, reći da se biblijska proročanstva, kao i uporaba živopisnih slika da bi se opisali povijesni i budući dogadjaji takodjer koriste uzorcima. Znači da postoje “tipovi” ili “uzorci” koji se javljaju u Starome zavjetu a koji se “ispunjavaju” ili dolaze do svog potpunog značenja u Novome zavjetu. Na primjer, dogadjaj izlaska paradigmatičan je u Starome zavjetu za Božje izbavljenje njegovog naroda. U Novome zavjetu, naročito u Evanđeljima, Isusa je predstavljen kako donosi “novi izlazak”. Isto je tako babilonsko razaranje Jeruzalema obrazac za Božji sud nad Jeruzalemom od strane Rimljana (vidi Matej 23: 29-39). Sasvim je moguće da na neki način reci 24:4-35 ne govore samo o sudu nad Jeruzalemom, već da služe kao uzorak za konačni sud nad cijelim svijetom, pa tako čak i u recima 4-35 vidimo općeniti govor.
U zaključku, “ovaj naraštaj” u 24:35 prvenstveno znači naraštaj Isusovih suvremenika. On neće umrijeti prije “svega ovoga”, to jest, prije suda nad Jeruzalemom i hramom. To se proroštvo obistinilo u događajima 70. godine poslije Krista. Međutim, Isus također najavljuje svojim slušateljima da će njegove riječi nadživjeti “nebo i zemlju” (usporedi Matej 5:18), to jest, njegove riječi traju zauvijek i zato su one Božje riječi.
Pitanje br. 5:
Dobar dan , ako biste mi mogli pojasniti u Mateju 17:24 , kada Isus kaze da je teško bogatašu ući u kraljevstvo Božje …lakše je devi proći kroz iglene usi ….
Sto su to iglene usš ? Puno vam hvala !!
Vjerojatno mislite na Mateja 19:24. Taj hiperbolični izraz odražava druge slične i prilično česte jezične slike na Bliskom Istoku koje su nam trebale dočarati da je nešto jednostavno nemoguće. Zato je nepotrebno pokušavati naći simboliku za “iglene uši” u jeruzalemskim vratima, kao što su to neki, bez dokaza, pokušavali. Isus koristi ovaj izraz da bi nam dočarao kako je nemoguće bogatašu, kao onome s kojim je upravo govorio, ući u Kraljevstvo. Mi se, svakako, možemo poistovjetiti s reakcijom učenika, koji su se zapitali: “Tko se onda može spasiti?” Drugim riječima, za neke od nas to je bogatstvo, za druge su drugačije prepreke. No Isusov odgovor dokazuje značenje riječi “Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće”. Bog u Kraljevstvo može dovesti ljude koji se pouzdaju i slijede Mesiju, kao što je Isus pozvao bogatog mladića da ga slijedi (19:21).
