Dok se upoznajemo s uspostavom svećenstva u SZ i uputama za levite, čitamo drugi dio odgovora vaših najčešćih pitanja iz knjige Izlaska. Na pitanja odgovara dr. Gregory S. Thellman s Visokog evanđeoskog učilišta u Osijeku.
Pitanje:
Izl. 10 Nije li Mojsije lagao faraona cijelo vrijeme kada mu je govorio da ga ovaj pusti u pustinju da iskažu štovanje Bogu, a zapravo je htio pobjeći iz Egipta? Kako to objasniti?
Bilo da je Mojsije zaista “lagao” ili govorio samo pola istine faraonu, to ne igra ulogu jer Pismo doduše i dopušta određene oblike obmane. Tamara je hvaljena zbog svoje pravednosti (Post. 38,26) iako je obmanula Judu (Post. 38,13-18), hebrejske su babice lagale faraonu u Izlasku 1,19 i bile su blagoslovljene od Boga. Zatim Rahaba, prostitutka koja je na prevaru skrila izraelske uhode (Jošua 2,4-6) bila je dobrodošla u Izrael te pohvaljena i u Novom zavjetu (Heb. 11,31). Imamo i kralja Davida koji se pravio ludim kako bi izbjegao smrtnu kaznu. (1 Sam 21,12–15).
Dok je obmana svakako neprihvatljiva za osobnu korist i jasno se osuđuje kroz Pismo, čini se da u određenim slučajevima Bog dopušta obmanu ako je ona odgovor ili obrana od zla i nepravde. Jedan takav slučaj vidimo u Izlasku. Egipat i faraon su nepravedno porobili Izraelce, koji prema savezu pripadaju Bogu i njegovom jedinorođenom Sinu. Mojsije stoga nije bio obavezan reći faraonu detaljne planove kako ih Bog namjerava osloboditi.
Pitanje:
Možete li malo detaljnije objasniti svrhu obrezanja? Kakvu je ulogu imala za tadašnji narod Izraela, a koju ulogu/simboliku u povijesti spasenja?
Obrezanje je bilo znak saveza i Božjeg obećanja danog Abrahamu i njegovim potomcima nakon njega (Post. 17,10; vidi Post. 12,1–3), izvođeno na dojenčadi kada bi navršili osam dana (Post. 17,12) i služilo je kao znak za one koji nisu bili dio Abrahamovog potomstva, a koji bi postali dio zajednice Saveza (Post. 17,27; Izl. 12,48). Iako su neke druge kulture izvodile ritualna obrezanja, čini se su te kulture to činile s drugačijom svrhom (radi plodnosti) i bila su izvođena na odraslima. Obrezanje je za Izraelce, stoga, bilo usko povezano s Božjim obećanjem Abramu (kasnije Abrahamu) u Postanku 12,1–3. Stoga je obrezanje bilo znak sjećanja tog obećanja saveza za sve Abrahamovo potomstvo (Abrahamovo “sjeme”), uključujući i one koji bi se priključili Izraelcima. Obrezanje srca je također starozavjetni koncept, koji je pojašnjavao činjenicu da savez s Bogom prije svega treba smatrati kao stvarnu živuću vjeru u Boga i poslušnost Bogu, a ne samo kao vanjski simbol (Pnz 10,16–17; Jer 9,26; Ezek 44,7).
U Novom zavjetu, Židov koji je čuvao savez, također je bio obrezan osmog dana (Luka 2,21), kao što su bili obrezani i svi ranokršćanski muškarci, koji su bili židovskog porijekla. Dok je poznato da su se neki pogani potpuno obratili na judaizam, što je zahtijevalo obrezanje i čuvanje Tore u potpunosti, bilo je pogana koji su bili nazivani “bogobojaznima”, koji su sudjelovali u judaizmu u ograničenoj mjeri, u značenju da se vjerojatno nisu držali propisa o hrani niti su bili obrezivani. Svjedok Novog zavjeta, zatim, otkriva kako u spasenju koje je donio Isus Mesija, pogani više ne moraju postati poput Židova, kako bi ušli u jednakopravno partnerstvo s Božjom zajednicom Saveza (Djela apostolska, poglavlja 10 i 15). Kao što Pavao dokazuje u poslanici Galaćanima, židovski i poganski kršćani su sada opravdani vjerom u Krista, ne djelima po zakonu. Ipak, to ne znači da je obrezanje sada postalo neprikladno za Židove (Djela 16,3), već očito više nije bilo znak ulaska ili članstva u Božjem narodu saveza (Gal 6,15). Nego radije, u novom stvorenju u Kristu, Božje djelo u Duhu Svetom je ono koje obilježava vjernike i osnažuje ih za pravednost i to je istinsko obrezanje srca.
dr. Gregory S. Thellman, Visoko evanđeosko učilište u Osijeku
