Nakon nešto kraćeg zastoja, uzrokovanog određenim tehničkim razlozima, donosimo vam odgovore na pitanja iz knjiga Suci i Jošua. Na pitanja odgovara dr.sc. Danijel Berković, predstojnik Centra za biblijska istraživanja.
Uskoro donosimo odgovore i na ostale knjige koje smo pročitali, a vas još jednom podsjećamo na mogućnost postavljanja pitanja našim istaknutim teolozima i predavačima teoloških institucija unutar same aplikacije.
JOŠUA
(P) (1) Čitamo o nevjerojatno okrutnim egzekucijama muškaraca, žena, djece, pa čak i stoke (Jerihon) ulaskom u Obećanu zemlju.
Kako uopće, a pogotovo iz današnje perspektive, opravdati ovakav genocid?
- genocid kao takav potpuno je neprihvatljiv, suprotan je evanđelju Isusa Krista. Iako su se iz tzv. ‘abrahamovskih religija’ (judaizam, kršćanstvo, islam) kroz povijest genocidne akcije ponavljale (križarski ratovi, islamski terorizam).
- u širem kontekstu Staroga zavjeta, ‘herem’ (kleto uništenje, Još 10:1) bio je zapravo prilično okrutna mjera prevencije za Izraelce da ništa i niti u kojem obliku, ne padnu u napast od poganskih naroda uzeti bilo kakve religijske prakse ili idolopoklonstva. U stvarnosti to je imalo više nego polovičan uspjeh obzirom da su Izraelci unatoč ‘kletog uništenja’ ipak preuzimali poganske vjerske običaje (usp. Jer 44).
(P) (2) Jesu li ti narodi bili baš tako izopačeni? Postoje li pouzdani dokumenti o tome iz tog doba ili se sve svodi na svjedočanstvo Biblije?
- vidi odgovor na pit (1)
- ne radi se o izopačenosti tadanjih okolnih naroda nego na onu osnovu izraelitske vjere koja je utemeljena u Dekalogu (Deset zapovjedi), i to u odnosu na prve 3 zapovjedi, koje se sažimlju u ovome: ‘Nemoj imati drugih bogova’, kao i ‘Ne čini sebi lika i obličja’ (kojem bi se klanjali).
(P) (3) Čitamo u Jošua 22 kako je Izraelu, odnosno Bogu, važno da ga štuju samo na jednom mjestu (prinose žrtve). Postoji li neki dublji razlog zašto Bog nije dozvolio više žrtvenika po zemlji?
- kao i u prethodnim pitanjima oko ‘kletog uništenja’ (herem) koje je zapravo bila prilično nemilosrdna i preventivna akcija protiv idolopoklonstva, centralizacija bogoštovlja ima istu svrhu (vidi: Pon zak 12)
- nažalost i ova ‘centralizacija bogoštovlja’ nije imala očekivani učinak, obzirom da su Izraelci ‘štovali’ pod stablima (uvriježena mjesta poganskih štovanja) (usp. Iz 1:29), štoviše čak su čini se ponekad prihvaćali neprihvatljivo pa na takvim mjestima žrtvovali i djecu (usp. Iz 57:5)
SUCI
(P) (4) Suci 11,29-39 “Kad su prošla dva mjeseca, vratila se svom ocu. On je postupio u skladu sa svojom zakletvom.”
Zašto Bog nije reagirao i rekao kako ne želi ljudsku žrtvu? Kako to da je u ovako bitnom slučaju “ostao tih” ili nije?
- ovakvo pitanje je na tragu onog famoznog ‘zašto Bog dopušta’ (ovo ili ono) a uglavnom zanemaruje čovjekovu odgovornost i njegovu potpuno slobodnu volju, donošenje odluka ali i sa susljednim posljedicama (vidi: Izr 20:25)
(P) (5) “Suci 19:25 “”Ali ti ljudi nisu htjeli slušati starca, pa je Levit zgrabio svoju priležnicu i izgurao je k njima van na ulicu.
Silovali su je i zlostavljali cijelu noć, sve do jutra. Kad je počelo svitati, pustili su je.””
- a) Nije li to ravnodušno i neprimjereno za čovjeka iz svećeničke loze? “
- jest, ali treba također uzeti itekako u obzir da je već i u to vrijeme dio svećenstva bio korumpiran i nije živio ili se ponašao u skladu sa Božjim moralnim zakonima. Najbolji primjer tome jesu svećenici, sinovi svećenika Elija (vidi: 1Sam 2:12 i dalje)
- b) Ovo je strašno, zašto …?!! Ima li ikakvog objašnjenja za ovo ?
- vidi odgovor pod (a)
(P) (6) Suci 20:32-40 Zašto se isti događaj opisuje dva puta? Jel stvar stilske figure ili različitih prijevoda koji su spojeni u jednu cjelinu?
- nije stvar stilistike. U Starom zavjetu mnogo puta isti događaj opisivani je dva puta (Stvaranje: Post 1 i Post 2). To su tzv. ‘dubleti’. Takvi dvostruki opisi istoga događaja imaju svoje izvorište u različitim predajama (svećenička, proročka i sl) a koje se onda prenose i unose u tekst Svetoga pisma SZ.
(P) (7) Suci 21 Kako to da je Bog u Betelu progovorio narodu Izraela o odlasku u rat, a nije rekao kako čine gadosti?!
Vidljivo je da su se udaljili od Boga i da im zato Bog nije govorio, no zašto je, kada je progovorio, progovorio o ratu, a nije ih podsjetio na moralne zakone?
- ponovno se opetuje obrazac pitanja ‘zašto Bog dopušta’, zaboravljajući da su moralne zakone (i) imali pred sobom i s njima dobro bili upoznati, i (ii) za podsjećanje na ove zakone nije u takvim situacijama bio ‘zadužen’ Bog nego njegovi službenici (svećenstvo).
(P) (8) U nekoliko navrata se navodi kako različiti rukopisi daju drugačija izvješća, doduše radi se većinom o brojevima, no svejedno.
Kako možemo znati da je baš tekst koji čitamo Bogom nadahnut? Kako da znamo da je baš ovaj tekst istinit?
- citirajući apostolove riječi iz NZ: ‘svako je pismo od Boga dano’, ali to dakako ne zanemaruje raznolikost i realnost različitih predaja koje su opstojale i imale svoje utjecaje. Time se ne umanjuje nadahnuće Pisma; ali nas poziva da pobliže proučimo predaje i njihove tradicije i utjecaje, koji su uneseni i u Sveto pismo. Dvije od takvih evidentnih i utjecajnih bile su tzv. ‘jahvistička’ i ‘svečenička’ predaja koje možemo naći posvuda u tekstu Staroga zavjeta.
dr.sc. Danijel Berković, Centar za biblijska istraživanja (Biblijski institut) – više pogledajte na www.bizg.com
