Dok napuštamo knjigu Ponovljenog zakona i prikupljamo vaša zadnja pitanja iz ove zadnje knjige Petoknjižja, donosimo vam odgovore na vaša pitanja iz knjige Brojeva. Na poprilično zahtjevna pitanja i ovaj puta odgovara dr. sc. Gregory S. Thellman s Visokog evanđeoskog učilišta u Osijeku, partnera projekta Biblija 365.
Uzmite vremena i potražite odgovore na možda i vaše pitanje.
1) Br 15:32-36 Zašto je šabat imao takav značaj kod Boga da je čovjek koji je prekršio šabat morao biti pogubljen?
Prema Deset zapovijedi Bog jasno zabranjuje rad na šabat (Izl 20,8-10; Pnz 5,12-15; Lev 23,3). U navedenim tekstovima, temelj te zapovijedi je u stvaranju (Izl 20,11) i izlasku iz Egipta (Pnz 5,15). Izlazak 31,12-18 naziva šabat “znakom” između Boga i Izraela, što ponovo ukazuje na stvaranje i na Božji savez s njima. Ovaj tekst također jasno pokazuje da bi profanacija (skrnavljenje) šabata i rad na šabat značilo ekskomunikaciju iz toga saveza i pogubljenje (stih 14-15). U ovom specifičnom slučaju, važnije pitanje jest zašto Mojsije i Izrael nisu bili sigurni što im je činiti ili kako izvršiti pogubljenje. Ukratko, skupljanje drva je rad vezan uz paljenje vatre za pripremu hrane, nešto izričito zabranjeno (Izl 16,22-24; 35,2-3). Također je važno što se u prethodnom poglavlju Izrael uplašio izvješća uhoda i nije vjerovao Jahvi da je sposoban održati svoja obećanja. Konačno i najvažnije, mrmljali su, razmišljali su i planirali se vratiti se u Egipat (14,1-4), te čak priželjkivali umrijeti u pustinji. U ovom se kontekstu, prema mišljenju jednog znanstvenika (Burnside), čin skupljanja na šabat može povezati s Izraelovim skupljanjem slame u egipatskom zatočeništvu, gdje nisu imali odmor šabata. Stoga, ovaj prekršaj šabata nije bilo samo prekršaj proizvoljnog pravila, već odbacivanje Boga stvoritelja i saveznog otkupitelja te konkretan pokazatelj nevjere u njegovu sposobnost da skrbi za Izrael i ostvari ono što je obećao.
2) Br 22:20-23 Kako objasniti da Bog prvo potakne Bileama da ide k Balaku, a zatim ga želi ubiti zbog toga?
Bileamov je karakter pomalo složen jer ga tekst u određenim dijelovima prikazuje pozitivno, kao pravog Jahvinog proroka, dok je u drugim dijelovima negativno prikazan. Osim Br 22-24 (i možda Mih 6:5), ipak su biblijski tekstovi, kada je riječ o Bileamu, uglavnom negativni (Br 31,16; Pnz 23,5-6; Još 24,9-10). On je, uostalom, bio poznati plaćeni prorok (Br 22,7); naizgled je zaveo Izrael da štuje lažne bogove (Br 31,16; 25,1-3), zato ga je Izrael ubio zajedno s midijanskim kraljevima (Br 31,8; Još 13,22). Također, većina drevnih židovskih i kršćanskih tumača u negativnom svijetlu gleda na Bileama.
Stoga se ovaj tekst može ovako čitati: Božji prvi negativni odgovor na upit trebao je Bileamu biti dovoljan. Iako Bileam zvuči pobožno u 18. stihu, on očekuje ili se nada da će Jahve još nešto reći (19. stih), iako je prvi odgovor bio vrlo jasan (Br 23,19). Možda to pokazuje da je Bileam, unatoč prvom odgovoru, još uvijek priželjkivao prokleti Izrael te primiti obećanu čast i bogatstvo od Balaka, ili se, u najmanju ruku, bojao da će postati žrtva sve uvjerljivijeg Balaka. Bog mu je, u nekom smislu, pustio na volju (Ps 81,12 – ovo je Origenov stav), ali ga je upozorio da kaže samo ono što mu On naredi. Bog bi se, stoga, još uvijek mogao ljutiti na Bileama, jer je nastavio razmišljati o mogućnosti da se Bog predomisli u vezi s blagoslovom. Istovremeno mu je dopustio da ode kako bi tu priliku iskoristio da javno blagoslovi svoj narod, ironično kroz usta vrača koji nije pripadao narodu saveza. Ostatak odlomka prikazuje kako Bog koristi Bileama da blagoslovi umjesto da prokune te tako potvrđuje svoju vjernost savezu sa svojim narodom. Bileam je, jednostavno, bespomoćan i govori to što mu Jahve kaže, unatoč tome, kako je i Balak priznao, što bi Balak ili on sam željeli.
Br 24:1-2 Je li Bileamov grijeh bio to što nije pitao Boga nego je išao sam govoriti što misli da je dobro?
Nakon što je Bileam u prva dva proročanstva koristio uobičajene vračarske navade, sada se čini da je napokon postao svjestan Božje svesrdne predanosti da blagoslovi Izrael. Tu se, dakle, Duh Božji spusti na Bileama (u Starom zavjetu ovo je prigodno pomazanje za specifičnu svrhu, nije trajno) kako bi, u trećem i četvrtom proročanstvu otkrio Izraelovu budućnost. No važno je prisjetiti se da mu je čak i u ranijim proročanstvima Bog “stavio riječi u usta.” 22,35; 23,5; 23,16). Priča o Bileamu nije toliko o njemu ili njegovom grijehu (vidi gore, Br 31,16 I 25,2-3) već o Božjoj vjernosti svome obećanju da će blagosloviti Abrahamovo potomstvo (npr. 24,9 u kontekstu Post 12,3).
4) Br. 31:17 Zašto su morali ubiti žene i djecu? Nije li bilo mogućnosti da ih se učini Židovima?
Br. 31:18 Zašto su djevice mogli ostaviti za sebe, nije li i to bila opasnost ds te djevojke neće prihvatiti Jahvu te će navoditi na nevjernost Izraelce? Koja je razlika između njih te ostalih žena ili djece koja su trebala biti smaknuta?
Ovakvi tekstovi o “svetom ratu” bez sumnje su teški i posebno uznemiravajući. Ovo su dobra pitanje posebice u svjetlu općih naredbi danih za ratovanje u Pnz 20,13-14 (usp. Pnz 21,10-14) u odnosu na sukobe u zemljama van obećane zemlje, gdje je navedeno da žene i djeca trebaju biti pošteđena (iako “svi muškarci” moguće označuje da se i ovdje radi samo o ženskoj djeci). Međutim, u kontekstu Knjige Brojeva, rat u Br 31 božanski je odgovor na specifične slučajeve u Br 25, gdje je blud/preljub s midijanskim-moapskim ženama bio direktno vezan uz njihov poziv na idolopoklonstvo i lažni vjerski običaj. Navodno su ove žene bile krive (31,16), a ne zaboravimo da su i Izraelci koji su sudjelovali u ovom grijehu bili kažnjeni smrću (25,4-5). Još je teže razumjeti ubojstvo muške djece, ali čini se da je ovo učinjeno kako bi spriječili potencijalni rast vojne sile u budućnosti. Žene djevice, vjerojatno nevine u događaju u 25. poglavlju, i bez djece, mogle bi se lakše pripojiti Izraelu brakom s izraelskim muškarcima.
Zapamtimo da se ovi događaji odvijaju u jedinstvenom trenutku povijesti spasenja, u kojem Bog naređuje ovakve ekstremne mjere kako bi u zemlji podignuo narod saveza i kako bi spriječio da štuju kanaanske bogove te prihvate njihov opaki način života. Moramo imati na umu veću sliku Božje namjere da osnuje i sačuva narod, usred grešnog svijeta, za njegovo konačno spasenje. U Br 31 obredi čišćenja za one koji su počinili ubojstvo, čini se, pokazuju da se na ta djela nije gledalo kao na najviše dobro već u tom trenutku neophodno te da smrt nije Božji krajnji plan za pobunjene narode.
dr. sc. Gregory S. Thellman
