Objavljeno: Pitanja&Odgovori

Drugi dio pitanja iz SZ. Odgovara Ervin Budiselić, mag.theol. s Biblijskog instituta u Zagrebu.

Pitanje br. 1: „Zašto su asirski vladari odvodili narode, ovaj puta judejce, i naseljavali ih u druge zemlje, a druge narode naseljavali u Judeju? koji je smisao tih pohoda?“
 
Odgovor: Smisao pohoda je osvajanje, a svrha deportacije jednog naroda iz njegove matične zemlje u druge zemlje bila je„čupanje korijena“. Tako se smanjuje snaga nekoga naroda, njegov nacionalni ponos, i u konačnici – ono najvažnije – mogućnost pobune. Asirci su bili vrlo okrutan i krvoločan narod, i sve te metode koristili su za pokoravanje drugih naroda, i držanje sitih u pokornosti.  
 
Pitanje br. 2: „Zašto je Ezekija okrenuo lice zidu kada se molio? neka simbolika?“ Izaija 38:2
 
Odgovor: Teško je reći: možda se okrenuo od proroka na suprotnu stranu da se pomoli Bogu; ili da sakrije emocije pred Izaijom; ili jednostavno je htio imati privatni trenutak s Bogom. 
 
Pitanje br. 3: Iz 65:20 „Tko umre sa sto godina, smatrat će se mladim, a tko ne doživi stotu, prokletim.“ Nije li Novo Stvorenje zamišljeno da ljudi žive vječno? Izaija 63-66
 
Odgovor: Teško pitanje. Prvo, tekst nužno ne mora značiti da je Izaija 65:20 opis života na novoj zemlji i nebu (kada nastupa vječnost s Bogom ili u paklu), jer ako je to tako, onda imam o problem s tekstovima kao što su Izaija 25:8 i Otkrivenje 20-22. Kada nastupe novo nebo i zemlja, to je vrijeme kada više neće biti smrti, niti će s ljudi ženiti i udavati.
 
Ako je ovo prvo točno, onda imamo opciju tumačenja prema kojoj ovaj tekst govori o milenijskom (1000 god.) kraljevstvu (Isus se vraća na zemlju; vidljivo vlada; sudi pojedine narode; ali još nije nastupio onaj konačni sud kada ljudi idu u vječnost (raj ili pakao)). Oni pak koji ne vjeruju u milenij, i misle da se ovaj tekst odnosi na novo nebo i zemlju, smatraju ovaj tekst smatraju simbolikom.    
 
Postoji još jedna teorija (malo nategnuta, ali ipak teorija) koja glasi da su Židovi u borbi protiv kršćanstva željeli kršćane osujetiti u njihovoj evangelizaciji. To su radili, između ostalog tako, što su promijenili neke tekstove ne bi li ih učinili suprotnima kršćanskim tekstovima i tako izbili adut kršćanima iz ruke. Zanimljivo je da Septuaginta (Stari zavjet napisan grčkim jezikom) ovaj tekst čita na sljedeći način:
 
Neither ⌊will there be any more⌋ in that place an untimely death or an old man who does fulfill not his time, for the child will be a hundred years old, and the sinner who dies a hundred years old will be accursed.
 
U Septuaginti smrt nije povezana s „najmlađim“, već s „prokletnikom“ tj. „grešnikom.“ Ovakav prijevod dozvoljava nam tumačenje prema kojem se ipak ovdje radi o novom nebu i novoj zemlji. Jer, onaj koji je grešnik, pa da i ima 100 godina, to mu ništa neće značiti jer ide u smrt. Nasuprot tome, pravednici žive zauvijek jer smrti više nema. A to nam se pak posreduje kroz metafore koje govore o tome čega više nema: prerane smrti, djece koja umiru mlada itd. 
 
Pitanje br. 4: Čitajući kraj 17-og poglavlja čini se kao da je poštivanje “šabata” rješenje za sve probleme Jude, kao da je to najbitnija zapovijed koju krše. Što je sa svim ostalim grijesima koje čine, njih neće štovanje “šabata” izbrisati ili tu “šabat” ima dublje značenje? Jeremija 14-17
 
Odgovor:
Nedržanje subote nije bio jedini grijeh Izraelaca. Bilo je tu i idolopoklonstva, lažnih proroka, nepravde. Ovdje konkretno, Jeremija govori o suboti. Iako se stječe dojam kao da će držanje subote riješiti sve probleme, poruka cjelokupne knjige ide u drugome smjeru, i zato je bitno dijelove tumačiti u sklopu cjeline, a cjelinu na temelju pojedinih dijelova knjige.
 
Što se tiče subote, možemo reći da subota ima dublje značenje. Više o toj temi možete pročitati na mom blogu: https://christianity5091.wordpress.com/2016/10/20/isus-i-subotnji-pocinak/  
 
Pitanje br. 5: „14 Ne slušajte lažne proroke koji govore da nećete robovati babilonskom kralju. Jer, to je laž. 15 BOG o njima kaže: ‘Ja ih nisam poslao, iako govore da prorokuju u moje ime. Protjerat ću i vas i vaše proroke. Svi ćete izginuti’.“   Moje pitanje je: Zašto Bog odmah nije potjerao lažne proroke, kad to ionako namjerava učiniti, te tako pokazao Izraelu tko je jedini pravi prorok (Jeremija)? Tako bi možda imali više povjerenja da zaista govori Božje riječi, te bi se promijenili. Jeremija 26-29 
 
Odgovor: Za odgovor na ovo pitanje, djelomično vas molim da pogledate odgovor na pitanje br. 2 od prošli put. Tamo sam nešto rekao o tome zašto Bog dopušta ili čak šalje zabludu ljudima. Vaše pitanje povezano je s pitanjem zašto Bog dopušta postojanje svijeta u kojem nije sve savršeno? 
 
Glavni problem u svijetu jest problem zla. Čovjek je svojim neposluhom uništio sve, i sam je postao zao i pokvaren. Samim time, Bog dopušta postojanje svijeta u kojem vlada zlo i nepravda, jer bi u protivnom morao sve uništiti. To pak pojašnjava zašto Bog ne tjera lažne proroke – ne tjera ih zato što trpeći dopušta ono što ljudi žele i traže, a oni traže zlo. No daleko od toga da ih zbog toga ne kažnjava. 
 
I konačno, da je Bog potamanio sve zle proroke, ti ljudi bi i dalje ostali neposlušni Bogu. Jer ljudska zloba se ne rješava vanjskim pritiskom, već promjenom iznutra​.
Podijeli:Share on FacebookGoogle+Tweet about this on TwitterEmail to someone

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *