Isusova mala sestra ( časna sestra)
Biblija je za mene Riječ Života. U njoj ne nalazim odgovore na sva svoja pitanja, ali pronalazim sva pitanja na koja Bog čeka moj odgovor. Prije svega pitanje: ”Ljubiš li me ?” (Iv 21,17)
Ljubim li Boga u sebi, u bratu i sestri, u čitavom stvorenju?
Zato što moja sreća više ne ovisi toliko o vanjskim okolnostima, koliko o odgovoru na ovo pitanje. Sretna sam onoliko koliko mogu ljubiti. Kako god to bilo slabo i ograničeno.
Jedan od prvih i najvažnijih susreta s Biblijom bilo je tumačenje prvih poglavlja Knjige Postanka koji nam govore o smislu života, o Božjoj dobroti i ljudskoj krhkosti. Kada sam otkrila da se znanost i Biblija ne isključuju, otvorili su se novi, neslućeni horizonti. Vjera ne traži odricanje od razuma, nego njegovo uključivanje i suradnju. Od tada je sve u mojem životu počelo dobivati drugačiju boju i okus, okus smisla .
Nakon tog susreta postali smo nerazdvojni prijatelji! Kad nekog volimo, rado ga slušamo, pa tako i ja volim “poslušati što mi to Gospodin govori”. Njegova Riječ me budi, protresa i hrani. A “koji je jedu još više su je gladni i koji je piju, još više za njom žeđaju.”
Vjera u bezuvjetnu Božju ljubav, hranjena Pismom, dala je mojem životu neizbrisivi pečat slobode. Nema zasluga, sve je dar ! “Dragocjen/a si u očima mojim, vrijedan si i ja te ljubim” (Iz 43,4) Nakon dubokog iskustva Božje ljubavi osjetila sam potrebu da i ja volim ljude takve kakvi jesu. “Nipošto ne smatram da sam to već dohvatila … ali ja i dalje stremim” (Fil 3,13s). I vjerujem da “sve mogu u Onome koji mi daje snagu”… (Fil 4,13)
Dok čitam Božju Riječ, ona čita mene, iščitava moj život. Otkriva mi nerasvijetljene zakutke mog srca, moju ograničenost, poziva me da “proširim prostor svoga šatora” (Iz 54,2), da u našem podijeljenom I prilično zatvorenom društvu napravim prostora za drugačije ljude i drugačija mišljenja. Pomaže mi da poštujem slobodu drugih, da im ne namećem svoja životna pravila, nego da vrijednosti Evanđelja “branim” prije svega svojim životom. Jer Bog nas poziva da mijenjamo svijet mijenjajući sebe. Svi smo odgovorni! A svaka promjena počinje od nas samih.
Mladi i stari, svi mi tražimo smisao života, tražimo sreću, ponekad i na pogrešnim adresama. A Bog nas poziva da “čuvamo njegove zapovjedi kako bismo bili sretni” ( Pnz 5,29 )! Daje nam mir i radost koju nam svijet ne može dati ni oduzeti. I kakve god bile životne ne/prilike, Isus nam govori: “Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti” (Mt 11,28)… “Ne boj se… ne bojte se, ja sam s vama!”
© Biblija365
