Učenica 4. razreda srednje glazbene škole u Osijeku
Biblija je za mene, još odmalena, jako važan dio života. S obzirom na to da sam odrasla u kršćanskoj obitelji i okruženju, čitanje Biblije za mene je bila uobičajena aktivnost. Već od druge godine, roditelji su mi čitali Moju prvu Bibliju (Bibliju za djecu) te me usmjeravali i učili čudima koje je Isus činio dok je bio u ljudskom obličju.
Sa sedam godina dobila sam svoju prvu pravu Bibliju i revno sam je čitala svake večeri, počevši od evanđelja. Moji roditelji uvijek su smatrali kako je čitanje Biblije ključan dio mog duhovnog razvoja, dok sam ja tada to smatrala nekom vrstom navike koju sam činila kako bih im ugodila. Tek puno desetljeće kasnije izrazila sam želju da krenem iznova, ali ovaj put zbog sebe.
Čitajući Bibliju, osim što upoznajemo Isusov život, upoznajemo i svoj. Bog nam je kroz brojne apostole, pa i kroz samog Krista, ostavio naputke po kojima možemo živjeti život kao dostojanstvena Božja djeca. Ti naputci nas ne čine samo boljim ljudima, već i boljim vlasnicima, zaposlenicima, ženama, muževima, prijateljima.
Nakon obraćenja, moj život se u potpunosti promijenio i svi su zamijetili tu promjenu. Ukućani i obitelj primijetili su razliku u mojem kompletnom karakteru. Postala sam poslušnija, krotkija, kao da sam ispunjena nekim mirom koji mi je omogućila samo Njegova milost. Društvo je, pak, zapazilo moj odnos s mojim neprijateljima. Dok sam prije obraćenja, bez grižnje savjesti, vraćala “milo za drago”, nakon obraćenja prihvaćala sam kolege i kolegice takvima kakvi jesu i na svaku njihovu lošu primjedbu odgovarala sam s dobrim.
Upravo je zato važno svakodnevno čitati Bibliju. Živimo u vremenu kada je vrlo teško biti kršćanin u pravom smislu te riječi. Zato se stalno, svakodnevno moramo hraniti Njegovom Riječju i težiti molitvi ili svakom vremenu provedenom s Njim.