novinarka.
Biblija je za mene knjiga s kojom razmišljam o Bogu, s kojom molim, razmišljam o sebi i o onima koje u životu susrećem, s kojima radim, živim i koji su mi bližnji. Knjiga u kojoj, koliko god puta je čitala, otkrivam nešto novo.
Još iz djetinjstva se sjećam izvjesnog poštovanja prema toj Knjizi. Živo su mi u sjećanju neki tekstovi, posebno Luka 19:1-10, kao i, istovremeno, nerazumijevanje teksta o grešniku Zakeju i Isusu koji mu sve prašta te tisuću pitanja koja je taj tekst u meni izazvao; o pravdi i nepravdi, milosti, praštanju i Božjoj ljubavi.
Život moje župne zajednice i župnik dali su mi onaj prvi poticaj da počnem čitati Bibliju. Kasnije je ta knjiga postala moja svakodnevica. Koji put je znatiželja, koji put utjeha, molitva, potraga za odgovorima ili želja za proučavanjem, što me na koncu dovelo i do toga da sam upisala studij koji se među ostalim bavi Biblijom.
Čitajući Bibliju saznala sam upravo ono što mi je u prvom susretu s njom bilo nerazumljivo. Da je to knjiga koja vodi na put spasenja. Knjiga koja govori o Božjoj ljubavi prema čovjeku i njegovoj milosti, u kojoj svakoga dana otkrivaš nešto novo o sebi i o svom odnosu prema Bogu i čovjeku. Otkrivaš sebe u grešnicima, da je moguće biti bolji prema sebi i drugima i otkrivaš smisao svojeg postojanja.
Čovjek današnjice, a tu ubrajam i sebe, živi u jednom nevjerojatnom dinamičnom vrtlogu. Takvo stanje nas udaljava od nas samih i od drugih i zapravo razara naš duhovni život. Trenutak s Biblijom je povratak smislu života i onaj korak koji te vodi na jedan drugačiji put, u život u kojem izgrađuješ stavove, biraš prioritete i dalje tražiš odgovore te živiš u odnosu s Bogom i njegovom Riječi.
Redovno čitanje Biblije je svakodnevna duhovna obnova. Mislim da je ona potrebna svakom čovjeku.
