mirovni aktivist i teolog.
Zalažem se za mirotvorstvo na putu nenasilja. Sa suprugom Anom vodim obrazovanje odraslih za nenasilno djelovanje i nenasilnu komunikaciju.
Biblija je za mene knjiga u kojoj se provlači Božji naum: “Emanuel” – Bog blizak nama ljudima. Toliko blizak da se utjelovio, živio među nama, činio dobro i završio na križu zbog konzekventnog svjedočenja bliskosti s ljudima. Ali to stradanje na križu nije bila “zadnja stvar” nego “uskrsnuće”, koje nam je preko Isusa obećano.
Biblija je knjiga vjere u Boga u kojoj je opisano iskustvo onih koji su vjerovali u Boga unatoč velikih poteškoća i stradanja.
Moj prvi susret s Biblijom je bio indirektan. Imao sam četiri godine (1968.) i u svom rodnom mjestu otišao sam na vjeronauk s bratićem, koji je bio tri godine stariji od mene i išao u prvi razred osnovne škole. Vjeroučiteljica je iz Biblije prepričala stvaranje edenskog vrta, Adama i Eve, zmijino lukavstvo i izgnanstvo iz raja. Tog se dana dan danas živo sjećam.
U svom sam djetinjstvu svaki dan išao ministrirati na misu. To je bilo za mene mjesto susreta s Biblijom. Na misi sam slušao svaki dan najmanje tri teksta iz Biblije: prvo čitanje najčešće iz Starozavjetnih knjiga, drugo čitanje je bilo iz knjige Psalama a nakon toga Novozavjetni tekst iz jednog od Evanđelja, a blagdanima još jedan tekst iz Poslanica. Dok nisam znao čitati moja mama ili tetka čitale su mi iz ilustrirane Biblije, zajedničko izdanje na mađarskom iz izdavačke kuće Kršćanska sadašnjost iz Zagreba i franjevačke izdavačke kuće Agape iz Novog Sada. No, kada sam naučio čitati sam, čitao bih tu istu ilustriranu Bibliju, a prilikom ministriranja na misama čitao sam čitanja, psalme ili poslanice. U osmom razredu sam od svog župnika, povodom krizmanja, dobio na poklon Bibliju kako bih i dalje mogao čitati i “izvan” liturgijskog okvira.
Interakcija s Biblijom, kako sam već opisao, u mom životu tekla je od kada imam sjećanja iz djetinjstva.
Kao ministrant sam odlazio ne samo na mise, nego i na pogrebe, već s pet, šest godina, i tamo slušao tekstove o tome kako je Isus uskrisio Lazara, brata Marije i Marte, Petrovu punicu i ostala velika čuda i znamenja Isusova, a ti su tekstovi na mene djelovali tako da se ja nisam bojao smrti i mrtvih. Tada se, naime, još u mom rodnom mjestu običavalo ići u kuću pokojnika, gdje je pokojnik ležao na otvorenom odru; tamo se molilo, čitao se tekst iz Biblije, a nakon toga se pješke išlo u povorci prema groblju, gdje se opet molilo zajedno i opet čitao tekst iz Biblije.
Kao mali sam “udisao” tekstove koji govore da se smrti ne treba bojati, jer je Isus uskrsnuo i pobijedio smrt, a danas kao odrasla osoba vjerujem da, po Božjoj milosti i snazi te mojem trudu i nastojanju da slijedim Isusov životni put, i mene jednog dana čeka uskrsnuće i život – vječan u Bogu.
Čitanje Biblije te Božja milost kroz to, preokrenula mi je život u proljeće 1991. kada sam dobio pozivnicu da zadužim oružje i uniformu kao rezervni policajac u svom mjestu stanovanja i ja sam to odbio. Nisam mogao zamisliti odlazak u rat i ubijanje bilo kojeg drugog čovjeka koji je odjednom neprijatelj. U Bibliji je rečeno, ne samo da ne mrzimo nikoga, nego i da ljubimo neprijatelja. Ja sam te Isusove riječi htio slijediti. Propitivao sam i vagao: Vrijede li te riječi samo u mirnodopskim uvjetima ili u vremenu nevolje također?
Odlučio sam slijediti te riječi i u nevolji rata, a onda su se otvorila nova vrata u mom životu. Upoznao sam katoličkog svećenika koji je bio i duhovnik u katoličkom pokretu “Pax Christi”, koji je nastao pred kraj drugog svjetskog rata između Francuza i Nijemaca kao pokret za pomirenje između ljudi ta dva naroda. On me savjetovao i davao literaturu kako bih se jačao u nasljedovanju nenasilnog Isusa.
I danas u mom poslu u građenju mira crpim iz izvora Božje riječi kako bih imao snagu ići kroz život.
Vjerujem u Boga koji omogućuje slobodu svakome pa iz tog duha vjerujem da će Božja riječ i milost svakoga dotaknuti. Na meni je svjedočiti Božju riječ, ako treba i riječima ili, drugačije rečeno, “Govori Božju riječ ako te pitaju, ali živi tako da te pitaju.”
© Biblija365
